C19-SPACE edukacijski je program koji je financirala Europska komisija, a pokrenut je od strane Europskog društva za intenzivnu medicinu. Svim članicama EU upućeno je pismo u kojem je zatražena pomoć u promicanju edukacije u svim ustanovama kako bi se proširile kompetencije za rad u JIM-u prvenstveno neintenzivnom osoblju. Financiranjem ovog programa Europska komisija imala je za cilj pružiti jedinstvenu izobrazbu koja se može prilagoditi lokalnim uvjetima, osiguravajući najbolju moguću skrb svim europskim građanima.

Vizija programa bila je stvoriti edukacijski alat za usmjeravanje i/ili dopunu kliničkog učenja za medicinske sestre/tehničare i liječnike koji nisu redovito uključeni u rad JIM-a te na taj način povećati osnovno kliničko znanje u JIM-u te unaprijediti kvalitetu zbrinjavanja oboljelih od bolesti COVID-19. (4) Cilj programa bio je tijekom pandemije educirati primarno neintenzivno osoblje za rad u JIM-u te povećati broj zdravstvenog osoblja koje bi se moglo rasporediti u vrijeme kada postoji potreba za brzim, privremenim i značajnim povećanjem kapaciteta JIM-a. Programom se predviđalo da će se educirati oko 10.000 zdravstvenih djelatnika diljem Europe iz svih 27 članica Europske unije (EU) i Velike Britanije, a temeljio se na normativnim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (engl. Health Care Readiness who.int). (5) Bio je u cijelosti besplatan, a bolnice su dobile potrebnu financijsku potporu za organiziranje navedenog tečaja putem dostupnih aplikacija. Edukatori i polaznici dobili su cjelovit edukacijski materijal s inovativnim sadržajima, uključujući tehnologiju virtualne stvarnosti kako bi izobrazba bila što realnija.

U okviru navedenog projekta izobrazba se provodila modularno u sljedećim stupnjevima:

Edukaciju na lokalnoj razini provodili su liječnici i medicinske sestre/tehničari koji su imali iskustva u radu s kritičnim bolesnicima nakon što su položili online tečaj za edukatore. (6) Tečaj za polaznike sastojao se od edukacije za liječnike i edukacije za medicinske sestre/tehničare, koje su imale odvojene i zajedničke edukacijske jedinice. Zajednička predavanja bila su o osobnoj sigurnosti, oblačenju i skidanju osobne zaštitne opreme, o specifičnosti rada u jedinici intenzivne medicine i o kritičnim bolesnicima, postupku prijma, te o osnovnim karakteristikama i značaju timskog zbrinjavanja bolesnika. Za liječnike je organiziran poseban dio koji je uključivao osnove respiracijske i hemodinamske potpore, osnove liječenja sepse i infekcija te ostale dijelove intenzivnog liječenja. (6)

Izobrazba uživo sastojala se od četiri radionice s kliničkim slučajevima i dva klinička scenarija uz pomoć tehnologije virtualne stvarnosti (engl. virtual reality, VR). Tehnologija VR koristila je aplikaciju za pametne telefone, a VR naočale su besplatno dostavljene edukacijskim centrima (Figure 1). Ako naočale nisu bile dostupne, VR se mogao koristiti putem web preglednika na osobnom računalu. Teme kliničkih slučajeva bile su: Osnove hemodinamskog praćenja, Osnove respiracijske potpore, Sedacija u JIM-u i Sepsa i infekcija.

Video klinički slučajevi dizajnirani su kako bi potaknuli razmišljanje o donesenim odlukama, prepoznavanje razlike i sličnosti s praksom i običajima lokalnih jedinica te razumijevanje njihova obrazloženja. Uz pomoć 2D virtualne stvarnosti polaznicima je omogućeno „uranjanje“ u realistična i sigurna okruženja za edukaciju istražujući postupke prijma bolesnika u JIM te analizirajući tijek donošenja odluka. Obrađena su dva scenarija: bolesnik u pogoršanju i stabilizirani bolesnik. U dizajnu i kreiranju tečaja sudjelovalo je više od 70 stručnjaka. (4)

U razdoblju od 10. listopada 2020. do 9. svibnja 2021. registrirano je ukupno 17.494 polaznika, a tečaj je uspješno završilo 12.086 polaznika, što je značajno veći broj nego što je predviđeno u samom početku pokretanja programa. Iako je program bio namijenjen samo građanima EU, kasnije je postao dostupan svim zdravstvenim radnicima diljem svijeta. U edukaciji je sudjelovalo ukupno 2.060 edukatora. (4) Tri zemlje nisu imale polaznike (Danska, Luksemburg i Nizozemska), dok su Hrvatska, Estonija i Španjolska imale najviše polaznika u odnosu na broj stanovnika (Figure 2).

Svi polaznici su polagali test prije početka te nakon završetka tečaja. Podatci su pokazali značajan porast točnosti odgovora (medicinske sestre/tehničari: 63,5 – 82,2%, p < 0,0005; doktori medicine: 62,6 – 84,9%; odnosno sveukupno 63,1 – 83,6%, p < 0,0005). (4) Također se procjenjivala kvaliteta i korisnost tečaja od strane polaznika. Više od 90% polaznika smatralo je tečaj izvrsnim ili vrlo dobrim te ekstremno korisnim ili korisnim. Samo 1% polaznika smatrao je tečaj nekorisnim. (4) Rezultati na lokalnim razinama bili su još bolji.

Kao što je vidljivo iz slike 2, hrvatski liječnici su se aktivno uključili u C19-SPACE program, što je rezultiralo najvećim brojem liječnika i medicinskih sestara/tehničara koji su uspješno završili tečaj i dobili certifikat. Edukaciju su prema podatcima Ministarstva zdravstva provodila 162 medicinska djelatnika (108 liječnika/ca + 54 medicinskih sestara/tehničara) iz ukupno 33 zdravstvene ustanove. (7) Kao što je već naglašeno, izobrazba je za sudionike bila besplatna, a temeljem zahtjeva koji je uputilo Ministarstvo zdravstva, Hrvatska liječnika komora i Hrvatska komora medicinskih sestra vrjednovale su navedenu izobrazbu te su uspješnim polaznicima i polaznicama iz RH dodijelili bodove za stručno usavršavanje.

Edukacija tijekom pandemije imala je značajnu ulogu u osiguranju kvalitete skrbi pacijenata oboljelih od COVID-19 iz nekoliko razloga. Prije svega, pandemija je donijela brojne nove tehnologije i postupnike u zdravstveni sustav, uključujući telemedicinu, inovativne dijagnostičke alate i terapijske pristupe. Stalnom edukacijom medicinskom osoblju je omogućeno da koristi nove terapijske uređaje i pristupe na učinkovit način, osiguravajući bolesnicima najbolju moguću skrb. Stalnom edukacijom o COVID-19 omogućeno je bolje razumijevanje bolesti, njezinih simptoma i načina liječenja. To je rezultiralo bržim postavljanjem dijagnoze, bržom reakcijom na promjene u stanju bolesnika te boljom skrbi za bolesnike s težim simptomima.

Izobrazba o sigurnosti i pravilnom nošenju osobne zaštitne opreme (OZO) bila je ključna na samom početku pandemije kako bi se zdravstveno osoblje zaštitilo od infekcije. Izobrazba i uvođenje postupnika za sprječavanje širenja virusa također su smanjili rizik od zaraze među zdravstvenim osobljem, ali i strah i nesigurnost među zdravstvenim radnicima i bolesnicima.

I na kraju, važno je naglasiti da edukacija vezana uz COVID-19 ima značajnu ulogu u osiguranju kvalitete skrbi za zaražene bolesnike, zaštiti zdravstvenog osoblja i učinkovitoj borbi protiv pandemije. To je kontinuirani proces koji pomaže zdravstvenim sustavima da se prilagode izazovima koje pandemija donosi i osiguraju najbolju moguću skrb za bolesnike.