30. studenoga izgubili smo predivnog čovjeka i stručnjaka, doktoricu Davorku Dušek.
Doktorica Dušek rođena je u Zagrebu 5. listopada 1980., pohađala je II. gimnaziju, završila Medicinski fakultet 2005. godine s Dekanovom nagradom kao najbolji student šeste godine. Željela je postati infektolog i puna entuzijazma počela raditi u Klinici za infektivne bolesti, prvo kao znanstveni novak, a od 2007. postaje specijalizant infektologije. Specijalistički ispit položila je 2012. godine i otad radi u Zavodu za virusni hepatitis, a od 2015. godine postaje asistent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svoj posao infektologa obavlja s veseljem i ljubavlju, pokazuje neopisivu empatiju prema pacijentima, krajnje je požrtvovna i posvećena svakom pacijentu, svaki problem rješava temeljito, predano i do kraja. Najvažnije u njezinu poslu bila je briga za pacijente. Stekla je tako brojne prijatelje među kolegama iz drugih ustanova s kojima je surađivala za dobrobit pacijenata, ali i sama je uvijek bila spremna dati savjet, porazgovarati s liječnicima i pacijentima. Zdušno je radila i sa studentima, uvodila ih u tajne infektologije. Boravila je tri mjeseca u Americi, u Nacionalnom institutu za zdravlje u Bethesdi, gdje se usavršavala u području infekcija kod hematoloških pacijenata na poziv profesora Živka Pavletića 2009. godine. Poslije toga postaje stalni član povjerenstva za cGVHD u KBC-u Zagreb. Objavila je 20 radova u časopisima indeksiranima u bazama
Godine 2015. postaje tajnica infektološke sekcije UEMS-a i brzo stječe velika prijateljstva i ugled, a svojim blagim i nasmiješenim pristupom otvara srca i duše brojnih europskih kolega. Tijekom te suradnje nastao je važan rad vezan uz razvoj specijalizacije iz infektologije i mikrobiologije u EU-u:
Uspješno surađuje s kolegama iz EU-a na izradi zajedničkoga pismenog ispita iz infektologije, a posljednji
Godine 2012. i 2013. renoviramo Zavod za virusni hepatitis, promišljamo o budućnosti i mogućoj ugrozi od visokozaraznih bolesti, prilagođavamo odjel u Jedinicu za striktnu izolaciju, s novim zasebnim dizalom koje bolesnike dovodi izravno na balkonski ulaz u obnovljene dvokrevetne sobe s dovodom kisika i zasebnim sanitarnim čvorovima. Doktorica Dušek zdušno sudjeluje u razradi protokola za prihvat pacijenata oboljelih od ebole, MERS-a, SARS-a i drugih, tada neidentificiranih prijetnja. Educira brojne kolege u primjeni osobne zaštitne opreme. Educira kolege kako da naprave improvizirane odjele za izolaciju, brojni ju zovu za savjet i ona uvijek nesebično pomaže, bez obzira na radno vrijeme. Prva ulazi pregledati bolesnike sa sumnjom na MERS, a 25. 2. 2020. prva ulazi pregledati prvog pacijenta pozitivnoga na koronavirus (SARS-CoV-2). Otad u kontinuitetu, do 28. 11. 2020., radi s oboljelima od koronavirusne bolesti u raznim radilištima Klinike, od koronaodjela, opservacijskih kontejnera do kontejnera za trijažu. Počinje se, između redaka, žaliti na umor i zasićenost, ali posao ne pita, pandemija ne pita, kolege ne pitaju, nemaš COVID-19, radiš dalje. Važno je posložiti prenapeti raspored. A ona ponosno ne traži pomoć, ne traži odmor, a nije bila ni u jednoj samoizolaciji, nije iskoristila nijedan
I tako, u trenu, Davorka Dušek nestaje... U ponedjeljak dolazimo na posao, a doktorice Dušek više nema. Nismo uopće svjesni veličine gubitka. Izgubili smo jedinstvenu osobu koja je svoj mladi život posvetila bolesnicima i prijateljima. Pitanje je možemo li i želimo li nešto naučiti iz ove životne priče.
Počivala u miru, Davorko Dušek!
29. 11. u našim će srcima biti dan sjećanja na Davorku i ljudsku dobrotu.
Prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med.