HIPERTENZIJA I TRUDNOĆA

Sazetak

Trudnoća u hipertenziji nije jedinstven entitet i danas postoji nekoliko klasifikacija. Najčešće se rabi osuvremenjena klasifikacija Američkog društva ginekologa i opstetričara, koja klasificira hipertenziju na kroničnu hipertenziju, preeklampsiju-eklampsiju, preeklampsiju superponiranu na kroničnu hipertenziju i gestacijsku hipertenziju. Preeklampsija se javlja u oko 7% trudnica. Povišen rizik od nastanka preeklampsije imaju primigravide. Učestalost preeklampsija u sestara iznosila je 37%, u kćeri 26%, u unučica 16%, a u snaha samo 6%, što upućuje na čvrstu povezanost s naslijeđem. Iako se osnovne kliničke promjene u preeklampsiji događaju tek u drugom dijelu trudnoće, određene se hemodinamske i biokemijske promjene u trudnice mogu uočiti ranije. Osim hemodinamskih promjena u majke jedno od glavnih obilježja preeklampsije jest insuficijencija uteroplacentarnog krvotoka i posljedični intrauterini zastoj rasta. Osnovne se promjene kod preeklampsije događaju zbog neodgovarajuće migracije trofoblasta i izostale fiziološke pretvorbe spiralnih arterija. U preeklampsiji ostaje očuvan muskuloelastični sloj spiralnih arteriola, zbog čega njihov lumen ostaje uzak tijekom cijele trudnoće, a stijenka osjetljiva na vazokonstriktorne čimbenike. Danas je najuvjerljivija i najobuhvatnija hipoteza o generaliziranoj disfunkciji endotela kao osnovnome patofiziološkome mehanizmu. Preeklampsija je bolest zbog vazokonstrikcije i smanjene perfuzije, posebice esencijalnih organa. HELLP sindrom je multisistemska bolest čija patogeneza do danas nije potpuno razjašnjena. Kod HELLP sindroma dolazi do vaskularnog oštećenja endotelnih stanica, što posljedično uzrokuje intravaskularnu aktivaciju trombocita. Učestalost HELLP sindroma otprilike je 0,2–0,6% svih trudnoća te 4–12% onih s preeklampsijom. HELLP sindrom je akronim u engleskom jeziku koji označava: H=»haemolysis«/hemolizu, EL=»elevated liver enzymes«/povišeni jetreni enzimi te LP=»low platelet count«/niski trombociti. Rizični čimbenici su multiparitet, dob majke veća od 25 godina, bijela rasa te loš perinatalni ishod u prethodnim trudnoćama. Terapija eklampsije velik je izazov za svakog liječnika, ali istodobno i predmet brojnih rasprava budući da još nema jedinstvenog stajališta koji bi lijek bio najbolji za liječenje i prevenciju eklampsije. Općenito je prihvaćeno mišljenje da je granična vrijednost arterijskog tlaka kod koje treba početi antihipertenzivnu terapiju vrijednost dijastoličkog tlaka viša od 110 mm Hg, ali pritom vodeći računa da se tlak ne snizi ispod vrijednosti od 90 do 100 mm Hg kako se ne bi ugrozio uteroplacentarni protok krvi koji je kod preeklampsije i eklampsije ionako znatno reduciran. Porođaj je definitivna terapija preeklampsije i eklampsije.