BETA-LAKTAMAZE I NJIHOVA ULOGA U REZISTENCIJI II. DIO: Beta-laktamaze u 21. stoljeću

Sazetak

Rezistencija na -laktamske antibiotike sve se više povećava, najviše zbog produkcije različitih -laktamaza. Zbog mogućnosti da plazmidi akviriraju različite determinante rezistencije, sve više bolničkih bakterijskih izolata postaje rezistentno na velik broj različitih antibiotika. Najvažnije -laktamaze koje ugrožavaju upotrebu -laktamskih antibiotika u današnje su vrijeme -laktamaze proširenog spektra, inhibitor-rezistentne TEM i SHV--laktamaze i karbapenemaze. Karbapenemaze su-laktamaze koje hidroliziraju karbapeneme. Svrstane su u molekularne grupe A, B i C. Grupa A obuhvaća karbapenemaze osjetljive na inhibiciju klavulanskom kiselinom. Većina je kodirana kromosomski, ali neke od njih su i plazmidne kao KPC u Klebsiella pneumoniae i GES-2 u Pseudomonas aeruginosa. U grupi B su metalo--laktamaze iz IMP i VIM-serije. Karbapenemaze iz grupe D su najčešće u Acinetobacter baumannii, a uzrokuju rezistenciju na karbapeneme ako postoje i drugi mehanizmi rezistencije kao npr. promjene u porinima. Inhibitor-rezistentne -laktamaze jedan su od najvažnijih uzroka rezistencije na -laktam-inhibitorske kombinacije. Rezistencija na takve formulacije može biti također uzrokovana hiperprodukcijom TEM1--laktamaze, modifikacijama proteina vanjske membrane ili produkcijom OXA--laktamaza. IRT-enzimi nastaju od parentalnih TEM-1 i TEM-2--laktamaza točkastim mutacijama u -laktamaznome genu. Česta primjena -laktamaznih inhibitora u bolnicama i u općoj medicini selekcionira sojeve s takvim mutacijama u hospitalnoj i izvanbolničkoj sredini.