LIJEČENJE I PREVENCIJA VIRUSNOG HEPATITISA

Sazetak

Samo bolesnici s kroničnom HBV-infekcijom i virusnom replikacijom, visokim vrijednostima ALT-a i histološkom aktivnošću kandidati su za terapiju interferonom. Zapaža se bolji učinak pegiliranog u odnosu na rekombinantni interferon osobito kod bolesnika teških za liječenje (ciroza). Liječenje lamivudinom dobro je podnošljivo i učinkovito u vezi sa smanjivanjem replikacije HBV-a, normalizacijom ALT-a i poboljšanjem histološkog nalaza. Pojava YMDD-mutacija HBV-a tijekom liječenja uzrokuje virološko i biokemijsko pogoršanje, no može doći do većeg porasta ALT-a i čak jetrene dekompenzacije. Adefovir dipivoksil dovodi do značajnog kliničkog i protuvirusnog učinka kod kroničnog hepatitisa B (HBeAG-pozitivnog i negativnog) te kod bolesnika s lamivudin-rezistentnim HBV-om, kao i kod bolesnika prije i nakon transplantacije jetre s održanom ili insuficijentnom funkcijom jetre. Sadašnje liječenje pegiliranim interferonom i ribavirinom uspješno je kod oko polovice neliječenih bolesnika s kroničnim hepatitisom C. Rani virološki odgovor nakon tri mjeseca liječenja može predvidjeti ishod pa se liječenje može prekinuti kod bolesnika kod kojih nije došlo do nestanka viremije odnosno njezina pada za 2-log jedinice ili više. HCV-infekcija se ponovno javlja u većine bolesnika nakon transplantacije jetre. Kombinacija interferon i ribavirina može pomoći, no ograničena je čestom pojavom težih nuspojava u ranom posttransplantacijskom periodu.