UTJECAJ POJEDINIH SIMPTOMA POSTTRAUMATSKOGA STRESNOG POREMEĆAJA I INTENZITETA KLINIČKE SLIKE NA RADNU SPOSOBNOST OBOLJELIH

Sazetak

Nakon Domovinskog rata na području Republike Hrvatske velik broj ljudi boluje od posttraumatskoga stresnog poremećaja (PTSP-a). Cilj istraživanja bilo je ispitivanje utjecaja pojedinih simptoma i intenziteta kliničke slike PTSP-a na radnu sposobnost oboljelih. Ispitivane su dvije skupine od po 80 osoba oboljelih od PTSP-a bolnički liječenih u Psihijatrijskoj klinici Kliničke bolnice Osijek. Ispitanici su u jednoj skupini bili mišljenjem psihijatra procijenjeni radno sposobnima, a u drugoj skupini radno nesposobnima. U istraživanju se rabila ICD-10 klasifikacija za postavljanje dijagnoze PTSP-a, samoocjenska ljestvica za procjenu jačine simptoma PTSP-a, Kratka psihijatrijska ocjenska ljestvica (BPRS) za procjenu psihičkog profila te povijesti bolesti. Podatci su statistički obrađeni programskim paketom SAS. Rezultati pokazuju da radni status ovisi o vrijednostima dobivenim na Kratkoj psihijatrijskoj ocjenskoj ljestvici (BPRS) te o samoprocjeni jačine simptoma posttraumatskoga stresnog poremećaja. Radna nesposobnost oboljelih od PTSP-a povezana je s ranijim nastupom prvih simptoma PTSP-a, učestalijim ustrajnim prisjećanjem na stresor putem živih sjećanja te jače izraženim simptomima (težom kliničkom slikom). Jačina izraženih simptoma statistički značajnije utječe na radnu sposobnost od izražavanja pojedinih simptoma PTSP-a, a broj proživljenih stresora tijekom rata (preko razvoja teže kliničke slike PTSP-a) ima veći neizravan utjecaj na radnu sposobnost nego karakteristike i trajanje stresora.